~ behind blue eyes ~

01.07.2008.

| trapped in absolutism | krik za pomoć | post koji ne razumije ni onaj tko ga pisao |

Sve je učestalo čudno ovih dana. I ona. I priroda i društvo skupa s njom. Kao da se našla u paralelnom svijetu gdje joj vlastite misli pokušavaju pobjeći boreći se s nekim nepisanim pravilima stvorenih od strane autoritativnih, posesivnih i prezaštitničkih ljudi koje ne shvaća, a istovremeno ni ne želi shvatiti.

Otvori prozor, a svi kaotični zvuci koji dopiru do nje kao da su dio nje. Cvrčci (koja debilna riječ) kao da su nastanjeni upravo u nekim ćelijama u njenoj glavi. Daju još veći pritisak, forsiraju da ubrza misli, da razazna što kani dalje.

Ne shvaća zašto si ljudi daju prevelike ovlasti. Ako je sam Otac dao svojoj djeci talente, slobodnu volju i otvorenu mogućnost da samostalno odlučuju, zašto postoji majka (s malim "m") koja želi nametnuti svoju volju? Možda djeca nisu uvijek spremna samostalno odlučivati i trezveno koristiti date im talente, ili pak s druge strane majka precjeni vlastite talente podcjenjivajući tuđe?

Možda su već postojeće misli i potencijalne odluke proizvod trenutnih okolnosti i kao takve se neće održati već će isčeznuti praktično kao što su i nastale, a možda su samo uvertira kroz koju se mora proći kako bi se učvrstilo to što se želi postići.

Čekati dan kada će drugi promjeniti svoje ideale ili je jednostavnije mjenjati vlastite?
Ubiti svoje prioritete ili ostati dosljedan sebi makar ta dosljednost nosi mnoštvo rizika uostalom kao i sve ostalo?
Boriti se protiv sebe ili protiv ostalih?

Sam pao - sam se ubio.
Kako prostreš tako ćeš i leći.
Kako posiješ - tako požanješ.

Ironija.
Sarkazam.
___________________________
All the pain I thought I knew
All the thoughts lead back to you
Back to what was never said
Back and forth inside my head
I can't handle this confusion
I'm unable; come and take me away

17.03.2008.

ja

nisam normalna. i ne treba mi ovo u životu.
toliko!

05.02.2008.

baš kad kontam napisat post mora me ovaj naslov posta ***at? Neš ti mene i odabira naslova teksta... Zar je i bitno? i tako i tako puno znakova još ima i još i još još još ima i još još još još još još zar netko koristi ovoliko znakova za nas

Kažu da se baš moram nečeg odreć na punih 40  dana. opcije:
1. ne pisat postove na bloggeru - ne bi mi teško palo, mada bi tada baš i došla u napast
2. odreć se seksa - ali kažu moraš se odreć nečega što konzumiraš hmmmm
3. jedna od čvaka reče da se odreknem čokolade - nije normalna! halo, čokolade? bez milke s keksom, bez milke s grožđicama, bez dorine s keksom, kokosom... ma daaaj- nemoguće!
4. druga čvaka kaže da se odreknem cigara - 15 ispita past u mjesec dana bez ijedne cigare? nemoguće!
5. odreć se msn-a - hahhahahahahahahahhahaha - nemoguće!
6. izlazaka - hahahhahahahahhahahahaha - nemoguće!

ipak odričem se učenja*, seksa**, egzotičnih putovanja, skupocjenih shopinga i svakodnevnog kuhanja!

i tako
p.s. pozdrav svim voajerima koji i poslije gotovo godinu mog nebloganja  zalutaju ovdje - ja ne znam koji vam je hui pa zalutate vamo, javila bih vam se ja da mogu od lijenosti.
pozdrav i dvijema čvakama rasutima po bjelom svijetu, pozdrav burazu kojeg rođena mater ne prepoznaje, mom frendu kojeg moram pronać na svakoj stranici na netu, frendu koji me zove tač skrin, čoviku koji mi se mora odužit jer me ostavio zapuštenu, mami koja me voli ali pegla, komšiji ivi što mi je dao krofnu, tati što je uzeo krofnu što mi je dao komšija ivo, babi što sam morala pravit krofne, svim mačkarama, maškarama i svima koji se osjećaju tako. I najveći pozdrav mom budućem psihijatru uz poruku- ko te tentao da to studiraš, trpi sad!

i tako

* nakon konzultacija s čovikom ne odričem se učenja
** nakon konzultacija s čovikom ne odričem se seksa pogotovo

24.03.2007.

Suvremena basna

Nekad davno dolje na sjeveru živjeli su vuk i zec. I lisica. I mačka. I još jedan vuk. Prvi vuk je bio vlasnik firme koja je generalni distributer mačje dijetske hrane za cijelu njihovu regiju. Drugog vuka zaboravite, on je nebitan u ovoj priči. Zec je u firmi bio zadužen za xafsinške poslove, iako je više radnog vremena provodio ispijajući jeftina pića po obližnjim birtijama pričajući o nezadovoljstvu svojim poslom. Naime, vuk nije redovno plaćao svoje radnike, a nije plaćao ni ostale obaveze, počevši od zdravstvenog osiguranja pa nadalje.  Lisica je također radila kod vuka, ali bila je ambiciozna i samo je vrebala priliku kad će preuzeti vodstvo nad firmom. Jednog dana je mačka, koja je bila zadužena za rad sa strankama i administrativne poslove, učinila kobnu pogrešku. Kada je inspekcija pokucala na vrata nije imala potvrde o plaćenim porezima, ona je naime previše vremena provodila u pogonu degustirajući cjelokupni asortiman njihove proizvodnje. Odmah potom bila je otpuštena, vuk je prvenstveno od svojih zaposlenika očekivao predanost radu. Lisica je odmah vidjevši bijes na mačkinim brkovima iskoristila priliku te joj predložila da zajedničkim snagama zbace vuka sa trona. Jednog dana dok je vuk u svojoj kožnoj fotelji na kućnom kinu gledao film za odrasle, lisica i mačka su zecu podmetnule španjolsku mušicu u kavu bez kofeina i… belaj je bio.

Pouka: nikad, ama baš nikad ne pričajte glupe i nezanimljive priče bez početka, sredine, kraja i smisla, netko ih može čuti ili pročitati.


Stariji postovi





33327

ljudov(a)

kopirajt © 2006 hey oh