| trapped in absolutism | krik za pomoć | post koji ne razumije ni onaj tko ga pisao |

Sve je učestalo čudno ovih dana. I ona. I priroda i društvo skupa s njom. Kao da se našla u paralelnom svijetu gdje joj vlastite misli pokušavaju pobjeći boreći se s nekim nepisanim pravilima stvorenih od strane autoritativnih, posesivnih i prezaštitničkih ljudi koje ne shvaća, a istovremeno ni ne želi shvatiti. Otvori prozor, a svi…

Nastavi čitanje →

baš kad kontam napisat post mora me ovaj naslov posta ***at? Neš ti mene i odabira naslova teksta… Zar je i bitno? i tako i tako puno znakova još ima i još i još još još ima i još još još još još još zar netko koristi ovoliko znakova za nas

Kažu da se baš moram nečeg odreć na punih 40  dana. opcije: 1. ne pisat postove na bloggeru – ne bi mi teško palo, mada bi tada baš i došla u napast 2. odreć se seksa – ali kažu moraš se odreć nečega što konzumiraš hmmmm 3. jedna od čvaka reče da se odreknem čokolade…

Nastavi čitanje →

…ono što nas plaši, to su đavli od papira…Ulala ulala le, ulalalala u le …

Mali papirić, nemarno istrgnut iz školske karo bilježnice. Flouroscentno zelenim flomasterom ispisan niz slova. Ne puko nabacanim slovima. Imaju oni svoje značenje. Imaju svrhu. Svrha im je… da pišem što mi taj papirić kaže da pišem. Na stolu prazan list copy papira, 80 gramskog, A4 formata, malo presavijen u gornjem desnom kutu prilikom vađenja iz…

Nastavi čitanje →

duuuuugi post: “U iščekivanju čokolade”

Poslije prijeđene godine staža na bloggeru i 100 postova evo da napišem i jedan o ("onim drugim") bloggerima. Normalnoj osobi ne treba dugo da shvati kako ovdje funkcioniraju stvari, da ih (ublažit ću) 80% piše iz motiva da postigne veći broj posjeta, komentara, a odnedavno i prijatelja. Stoga je jako bitno "tuspasiti" se negdje, pa…

Nastavi čitanje →

225 karaktera?? E ne'š ti karaktera!

Gotova sam! – pokliknu zadovoljno i lice joj se ispuni mnoštvom izraza ponosa na samu sebe, oči se zacakliše gledajući u kompjutorski monitor, a usne se razvukoše u veliki osmijeh. Nasloni se lagano u neudoban, jeftini, drveni stolac istovremeno pripaljujući posljednju cigaretu s lagera. Dok ispija svoj omiljeni sok ne može vjerovati da je to…

Nastavi čitanje →

e više!!

Ne psujem ja, ali kad mi se netko pravi pametan u nekim stvarima… Kad se netko smatra kompetentnim i prozvanim kritizirati "naše" samo jer je na TV-u vidio jedan "reprezentativan" primjerak "našeg" ili što je možda jednom ili nijednom prošao ovom cestom idući se moliti ili sunčati. Šta ti znaš o mojoj vjeri, mojem standardu,…

Nastavi čitanje →

wake up!

Shvatila sam! Svi ovi ljudi po ‘netu su kompjuterski softveri, nitko nije stvaran, svi su marionete u rukama gigantske korporacije kojoj je cilj hiponotizirati mene. Sve ovo na mom monitoru je utopija! Krajnji cilj im je da BiH ima jednog manje akademski obrazovanog građanina tj. građanku tj. seljanku tj. mene. Uz to, žele postići i…

Nastavi čitanje →

kontala ja napisat neki dubokoumni, filozofski, meni svojstveni post, onakav kakav ste navikli ovdje gledat, ali…

/vrišti sama pred monitorom u mraku s blokadom, bolovima u trbuhu, glavi i prstima/ DAKLE! DAKLEEEEEEE!!!    I eto u takvim ja uvjetima post pišem, nije meni lako, nije, nijeeee… Nego, ovo u biti nije post. Ovo je peticija! Jest, majke mi! Peticija je! Peticija da bismo nagovorili nekadašnjeg bloggera Bubimira da se aktivira po pitanju…

Nastavi čitanje →