~ behind blue eyes ~

01.07.2008.

| trapped in absolutism | krik za pomoć | post koji ne razumije ni onaj tko ga pisao |

Sve je učestalo čudno ovih dana. I ona. I priroda i društvo skupa s njom. Kao da se našla u paralelnom svijetu gdje joj vlastite misli pokušavaju pobjeći boreći se s nekim nepisanim pravilima stvorenih od strane autoritativnih, posesivnih i prezaštitničkih ljudi koje ne shvaća, a istovremeno ni ne želi shvatiti.

Otvori prozor, a svi kaotični zvuci koji dopiru do nje kao da su dio nje. Cvrčci (koja debilna riječ) kao da su nastanjeni upravo u nekim ćelijama u njenoj glavi. Daju još veći pritisak, forsiraju da ubrza misli, da razazna što kani dalje.

Ne shvaća zašto si ljudi daju prevelike ovlasti. Ako je sam Otac dao svojoj djeci talente, slobodnu volju i otvorenu mogućnost da samostalno odlučuju, zašto postoji majka (s malim "m") koja želi nametnuti svoju volju? Možda djeca nisu uvijek spremna samostalno odlučivati i trezveno koristiti date im talente, ili pak s druge strane majka precjeni vlastite talente podcjenjivajući tuđe?

Možda su već postojeće misli i potencijalne odluke proizvod trenutnih okolnosti i kao takve se neće održati već će isčeznuti praktično kao što su i nastale, a možda su samo uvertira kroz koju se mora proći kako bi se učvrstilo to što se želi postići.

Čekati dan kada će drugi promjeniti svoje ideale ili je jednostavnije mjenjati vlastite?
Ubiti svoje prioritete ili ostati dosljedan sebi makar ta dosljednost nosi mnoštvo rizika uostalom kao i sve ostalo?
Boriti se protiv sebe ili protiv ostalih?

Sam pao - sam se ubio.
Kako prostreš tako ćeš i leći.
Kako posiješ - tako požanješ.

Ironija.
Sarkazam.
___________________________
All the pain I thought I knew
All the thoughts lead back to you
Back to what was never said
Back and forth inside my head
I can't handle this confusion
I'm unable; come and take me away





33706

ljudov(a)

kopirajt © 2006 hey oh