~ behind blue eyes ~

21.03.2007.

...ono što nas plaši, to su đavli od papira...Ulala ulala le, ulalalala u le ...

Mali papirić, nemarno istrgnut iz školske karo bilježnice. Flouroscentno zelenim flomasterom ispisan niz slova. Ne puko nabacanim slovima. Imaju oni svoje značenje. Imaju svrhu. Svrha im je... da pišem što mi taj papirić kaže da pišem. Na stolu prazan list copy papira, 80 gramskog, A4 formata, malo presavijen u gornjem desnom kutu prilikom vađenja iz omota, isto tako papirnog omota. U desnoj ruci zelena TOZ suha olovka, 7H, vrlo tvrda, s više gline u sastavu, grubo zašiljena kuhinjskim nožem. U lijevoj ruci Ronhill Super light cigareta. Nezapaljena.
Kapi kiše odjekuju dok užurbano kupaju prozore svojim mirisima.
U zvučnicima je zapeo mali Darko Rundek i koprca se ne bih li ga pustila da jače pusti glas.
U mislima blokada.
Kako je glupo pisati na zadanu, još k tome i glupu temu.
Kako je glupo kad vam zadaju glupi rok na glupu zadanu temu.

14.03.2007.

duuuuugi post: "U iščekivanju čokolade"

Poslije prijeđene godine staža na bloggeru i 100 postova evo da napišem i jedan o ("onim drugim") bloggerima.
Normalnoj osobi ne treba dugo da shvati kako ovdje funkcioniraju stvari, da ih (ublažit ću) 80% piše iz motiva da postigne veći broj posjeta, komentara, a odnedavno i prijatelja. Stoga je jako bitno "tuspasiti" se negdje, pa nema bloggera da nije primio desetke spam poruka  "...posjeti i ti mene", ali se nerijetko dogodi i da komentar nema ni slova povezanosti s napisanim postom (ispričavam se ako sam ja nehotice nekome...)
Ok, sve bih te ljude shvatila da negdje na početnoj stranici ili kod brojača čuči sivi patuljak u narančastoj trenerci i iks nogama koji će ti dati makar fening za svaku posjetu, onda bih se i ja možda potrudila, možda bih ubacila humora ovdje, štogod vulgarno, dozu erotike, nešto ekstremno...
Ali takvih patuljaka nema i ne pada mi na pamet zamarati se!
I zašto, čemu glumiti nešto što nisi, makar ovdje?
Shvatila bih donekle i da to rade samo pubertetlije, ali ipak su među njima i neke "izgrađene ličnosti"
Kad sam već kod pubertetlija, neki dan mi proslijeđen link "djevojčice" koja je iscenirala post  da je umrla, da bi nakon toga rekla da je samo htjela vidjeti kome je zaista stalo do nje i hoće li bloggeri ostati ravnodušni na njenu smrt. Nakon toga naletjeh na drugu "djevojčicu" koja je "očarana" sotonizmom i sektama... Neki će reći da se samo furaju na takvo nešto, ali zaboga zar to nikome osim mene nije prepsihotično furanje?
Možda mi je ovo neka vrsta predprofesionalne deformacije, ali kad shvatim da ću sutra biti zadužena za odgoj i psihu takve djece kojima je trend priča o sablaznim i psihotičnim stvarima...
Bože na pomoć!

08.03.2007.

225 karaktera?? E ne'š ti karaktera!

Gotova sam! - pokliknu zadovoljno i lice joj se ispuni mnoštvom izraza ponosa na samu sebe, oči se zacakliše gledajući u kompjutorski monitor, a usne se razvukoše u veliki osmijeh.
Nasloni se lagano u neudoban, jeftini, drveni stolac istovremeno pripaljujući posljednju cigaretu s lagera. Dok ispija svoj omiljeni sok ne može vjerovati da je to učinila. Sama. (u biti umalo pa sama, ali malo samohvale ne škodi) Objektivno to i nije neki pothvat.

Nije sad da je izmislila neki lijek, unaprijedila čovječanstvo, a majke mi nije ni da je nešto humano učinila. Ali je napravila dizajn za svoj blog.

I to je nešto.
Pogotovo kad joj se (bar zasad) sviđa kako to sve izgleda.

Sada samo želi zahvaliti rodbini, prijateljima, poznanicima, čvakama, što su imali vjere u nju kad nitko drugi nije, što su je trpili u kreativnim trenucima, što su davali pozitivne kritike, prijedloge i savjete te je usmjeravali u pravom smijeru k ovom cilju.
Cilju možda ne savršenog, ali makar završenog dizajna.

Hvala vam!


13.02.2007.

e više!!

Ne psujem ja, ali kad mi se netko pravi pametan u nekim stvarima... Kad se netko smatra kompetentnim i prozvanim kritizirati "naše" samo jer je na TV-u vidio jedan "reprezentativan" primjerak "našeg" ili što je možda jednom ili nijednom prošao ovom cestom idući se moliti ili sunčati. Šta ti znaš o mojoj vjeri, mojem standardu, kulturi...  Ne znam zašto se ovdje ispuhujem, ali kad dobivam takve mailove (o kojima nebih) i kad na par portala nađem neke kvazi ozbiljne tekstove- antikampanja or samting lajk dat... Svjesna sam ja da to "naše" u većini slučajeva ne funkcionira kako bi trebalo, ali brte, "naše" mi ne diraj, to samo oni koji doista znaju kako je ovdje imaju privilegiju činiti. Eh da, zamisli- idem ja u crkvu i trudim se koliko-toliko živjeti po Njegovim zakonima. Koliko mi uspjeva je stvar isključivo mene osobno i Njega. Ti nemaš pravo to analizirati. Svak radi i odgovara za svoje. Trebaju se znati određene stvari o "našoj" povijesti da bi se shvatila "naša" povezanost s Bogom, to ni ne očekujem. Ti da pričaš o mom, "našem" standardu? A možda si ja ne mogu priuštiti da slijedim modne ili tehnološke trendove, da imam markiranu robu, možda ne mogu ići svakodnevno u trgovinu ili hraniti se po restoranima, možda sam primorana raditi na njivi i u proizvodnji. Možda se još i osjećam privilegiranom u odnosu na ostale, jer imam na kojoj njivi raditi i pogotovo u kojoj proizvodnji raditi. I gle začudo, nitko od mojih nema onakvo njemačko auto, niti je ikada imao, niti itko ima ikakvu firmicu export-import svašta niti se bavi ikakvim švercem... I zamisli ne znam jel' žalosno to što sam ni sim ni tam, ali ne pljuj mi po tome! Pričat ću i ikavicom, koristit i turcizme i germanizme i dalmatinske izraze i sve ću to tolikooooooo rastezat koliko god me volja. Ti da mi pričaš o bezakonju dok ja čekam da saznam koliki će mi bit iznos prijave koju sam neki dan zaradila pogrešno parkiravši. Ti da mi pričaš o općoj šteli na "našem" fakultetu dok sam ja svaki ispit položila SVOJIM znanjem dok je u džepu bilo dostatno za kave- moje kave i dok sam svaku školarinu za faxa sama zaradila i uplatila, ne moj bogati tatica. I nisam endem, stvarno nisam! Ti da mi pričaš o "našoj" kulturi, a možda nikad nisi ni otvorio, a ni čuo za Šimića, Soptu, Šantića... Nije ni grijeh ni sramota ne znati, ni biti neupućen u pojedine stvari, ali je glupost pričati o stvarima u koje nisi upućen! Jedina istina- jesam ponosna! Možda i nemam na šta biti, ali ostajem ponosna!


Noviji postovi | Stariji postovi





33706

ljudov(a)

kopirajt © 2006 hey oh